понедељак, 20. фебруар 2017.

Zašto se glavni mediji u Srbiji plaše interneta (tvitera)?

Sedeo sam sinoć skoro tri sata u kolima na Begaljičkom brdu zaglavljen u nerpeglednoj koloni  prouzrokovanoj prevrtanjem šlepera. Sve ukupno auto put  u pravcu ka Beogradu je bio blokiran skoro 5 sati (u drugom smeru mnogo kraće). Naravno jedini prozor u svet je bio mobilni i internet. U isto vreme dvoje mojih drugara (Voja i Goran) sa tvitera su bili u istoj koloni, tako da smo mogli da razmenjujemo utiske i info. bez obzira što su neki info sajtovi davali neke procene kada će biti pušten saobraćaj, ja sam od njih saznavao kako se pomerala satnica  koje je određivana kao okvirna za puštanje saobraćaja. Zamišljao sam da bi interesantno da su mediji i sinoć izabrali interesantne tvitove ljudi iz kolone. Imali bi zanimljive priče.
#bgpride i #zemljotres
Zašto ovo pišem? Od parade ponosa sam shvatio da naši elektornski mediji ne vide ili se plaše resursa (alata) zvanog tviter (internet).  Na ovo me je naročito podstakla diskusija u sredu kada je Slavko uz Jeleninu pomoć napravio hronološki prikaz kojom brzinom su prenošene informacije na tviteru, a kako su reagovali klasični mediji. 
To je izgledalo ovako :
  • u roku od 7 minuta je na Twitteru bila informacija o epicentru i jačini zemljotresa
  • u roku od 10 prve info sa terena
  • nakon 21 minuta je B92 objavio da se zemljotres desio
  • RTS-u je za vest na TV trebalo 90 minuta  (na sajtu su izgleda objavili mnogo brže to nisam mogao da proverim ali je veliki fail što ni kajron nisu pustili)
Prvi je tvitnuo posle par sekundi Branko

a odmah za njim i Nebojša koji je prvi upotrebio i #zemljotres
 
Značaj i brzinu tvitera je najbolje opisala Coka
Mediji su se, prilikom izveštavanja o zemljotresu, naknadno bavili fenomenom prenošenja info o zemljotrsu na Facebook-u ali više kao neki kuriozitet i zanimljivost nego kao resurs koji su ljudi koristili i iskoristili. Da budemo precizni i na FB su se vesti odmah našle. Jedina ali ogromna razlika je u tome što na FB-u informacije možeš videti samo ako ih neko od tvojih prijatelja postavi. Na Twitteru je drugačije, jer se automatski kreira njegovo kraljevstvo hashtag (#) na zadatu temu i ta diskusija je otvorena i dostupna svima.
Ako pominjemo #bgpride tada su elektronski mediji uz pomoć tviter wall-a mogli još sadržajnije, bolje i brže da prenose šta se dešava na ulicama i po gradu, jer ni jedan mediji nema toliko novinara koliko je nas bilo na ulicama i koji smo sve vreme bili online. Neću da kažem da novinari nisu trebali da budu na terenu ali dodatak na izveštaje novinara je mogao da bude tviter wall. Uloga medija je i da obrazuju zar ne? a ove prilike su dušu dale za obrazovanje o upotrebi tvitera (interneta).
Strah, lenjost ili šta već…
E sad ja se pitam u čemu je problem? Ako imate jednostavnu i dostupnu alatku da dođete  brzo do info (OK, nezvanične ali  više nego korisne ) i pri tom je ta info autentična, zanimljiva i precizna , ne znam zašto je ne bi koristili. Već duže vreme velika grupa ljudi prati Utisak nedelje na tviteru. Jelena je u komentarima pomenula zašto u Utisku nema naših utisaka i primera kao što su …#najvecicar #utisak #bgpride #Zemljotres.   O odnosu medija prema internetu su  već pisali  VaragićAngelina i Dragan i osvetlili iz različitih uglova ovaj problem. Ako je mogao CNN da prati šta se dešava u Iranu ili na Haitiju i da o značaju tvitera čak napravi i prilog kojim priznaje da ne može biti toliko brz i autentičan, šta onda čekaju naši mediji…Kada će glupo javljanje SMS (gledaoci reporteri) koje BTW i prilično košta da zamene mogućnošću za slanjem  tvitova

Нема коментара:

Постави коментар

Истакнути пост

Отсећи хидри краке.(politički komentar)

Арсеније Станковић   Završio  IX Beogradsku gimnaziju, Vojno tehničku akademiju i Visoku vojnopolitičku školu JNA. Poslediplomske sudij...