понедељак, 29. фебруар 2016.

PRESUDA BIVŠEM GRADONAČELNIKU Đilas kažnjen zbog pomoći penzionerima

PRESUDA BIVŠEM GRADONAČELNIKU Đilas kažnjen zbog pomoći penzionerima

Bivši gradonačelnik Beograda Dragan Đilas platio je kaznu od 60.000 dinara jer je 2010. isplaćivao pomoć najugroženijim penzionerima i povećao plate vaspitačima.
Foto: Promo / Beoinfo / RAS SrbijaĐilas sa najstarijim sugrađanima, iz vremena dok je bio gradonačelnik
Ovu odluku doneo je Prekršajni sud u Beogradu na osnovu prijave koju je protiv Đilasa i njegovih saradnika podnela Državna revizorska institucija.
Grad je 2010. doneo odluku da najugroženijim penzionerima isplati pomoć od 16.000 dinara na četiri jednake rate. Istovremeno, gradske vlasti su zaposlenima u Predškolskim ustanovama Beograda isplaćivale plate po osnovici većoj od one koju je odredila Vlada Srbije. U kontroli poslovanja Grada, DRI je ustanovila da je tadašnji gradonačelnik to uradio mimo zakona, zbog čega je protiv njega i podignuta prekršajna prijava.
- Kaznu sam platio, a i dalje smatram da je sve što smo uradili bilo ispravno. I dan-danas vaspitačicama nisu smanjene plate za skoro 50 odsto, što je od nas traženo. U to vreme Beograd je isplaćivao trudnicama iznos do pune plate dok su bile na trudničkom bolovanju, što je u međuvremenu prihvaćeno i na nivou cele države - rekao je Đilas za „Blic”.

петак, 26. фебруар 2016.

Platforma ZSF-a,



Teze za dijalog sa radničkim grupma, organizacijama i pojedincima
Restauracija kaptializma u Srbiji dovela je do gotovo potpunog uništavanja privrede, deindustrijalizacije i pogoršanja socijalnog položaja velike većine stanovništva. Tranzicija sprovedena po neoliberalnom modelu nije dovela do dinamičnog privrednog rasta kao što su njeni protagonisti obećavali već do odsustva razvoja i ogromne nezaposlenosti. Država i politički sistem potpuno su neosetljivi na zahteve nižih slojeva, političke institucije su pod kontrolom krupnog kapitala, partijskih oligarhija i ambasadora velikih sila. Naši zahtevi su usmereni ka ispravljanju grešaka u privatizaciji u korist radnika. Obični ljudi su u poziciji pasivnih posmatrača političkih procesa bez instrumenata da na njih utiču. Srbija je danas u perifernoj poziciji u sistemu evropskog i svetskog kapitalizma bez razvojne perspektive.
Postojeći politički akteri nisu ni spremni ni sposobni da dovedu do korenitih društvenih promena i vrate Srbiju na put razvoja. Zbog toga je neophodno raditi na stvaranju jednog masovnog socijalnog pokreta koji bi bio u stanju da objedini vrednosti socijalne pravde, ekonomskog prosperiteta, participatorne demokratije, ljudskih prava, nacionalne i verske tolerancije.
Pljačkaška privatizacija uništila je velika industrijska preduzeća koja su nekad predstavljala osnovno uporište radničke političke moći. Industrijski radnici u Srbiji danas čine neznatnu manjinu stanovništva koja nije sposobna da samostalono politički deluje. Zbog toga se borba za radnička prava može voditi samo u okviru šireg socijalnog pokreta u kome bi učestvovali svi pojedinci i grupe koji se nalaze u podređenom položaju prema kapitalu.
Bez obzira na vrstu zanimanja svi su građani potrošači a većina njih nije sposobna samostalno da popravi svoj položaj na tržištu. Građani su prinuđeni  da plaćaju monopolske cene za proizvode koji nisu odgovarajućeg kvaliteta a često su i sumnjive zdravstvene ispravnosti. U najgorem položaju su najsiromašniji koji su primorani da se kod banaka zadužuju po zelenaškim kamatama. Trgovački monopoli i finansijski kapital uživaju podršku države koja svojim merama omogućava ovakve pljačkaške prakse.
Uvođenje kapitalizma u poljoprivredu uništilo je mali seljački posed i dovelo do prave socijalne katastrofe na selu. Najavljuje se dolazak velikih multinacionalnih kompanija koje su poznate po nastojanjima da nametnu svoj koncept poljoprivredne proizvodnje sa korišćenjem genetski modifikovanih organizama i masovnom upotrebom hemijskih sredstava. Ovakav način proizvodnje je ne samo zdravstveno i ekološki štetan već dovodi i do gubitka suvereniteta u snabdevanju hranom i do potpune zavisnosti od nekoliko multinacionalnih kompanija koje dominiraju agrobiznisom u svetu.
Nekad solidni obrazovni i zdravstveni sistemi su pred kolapsom. Borba za opšti i besplatni pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju osnovni su ciljevi svakog progresivnog socijalnog pokreta. Društvo mora zaštiti svakog pojedinca i porodicu koji su se bez svoje krivice našli u nevolji. Sadašnji sistem takvu zaštitu ne pruža. Na univerzitetima u Srbiji već postoje pokreti studenata i nastavnika protiv pretvaranja znanja u robu. Cilj obrazovnog sistema mora biti ne samo osposobljavanje pojedinaca da budu konkurentni na tržištu rada već i da razumeju društvene procese i da u njima aktivno učestvuju.
U svojim nastojanjima da poveća profit kapital je nemilosrdan i prema ljudima i prema životnoj sredini. Ekološki pokret sastavni je deo pokreta za kontrolu kapitala i stanovništvo bi u njemu trebalo masovno da učestvuje.
Ideološka borba oduvek je bila najvažniji aspekt radničkih borbi. Vladajući slojevi u društvu čine neznatnu manjinu stanovništva koja ipak ima vlast zbog toga što preko kontrole ideološkog državnog aparata uspeva da ubedi ljude kako  se vlast vrši u opštem interesu. Monopol nad fizičkom silom važan je ali ne i jedini uslov za uspostvaljnje dominacije u društvu. Vladajuća klasa uvek nastoji da proizvede i dobrovoljnu saglasnost, da ubedi ljude kako je postojeći poredak najbolji mogući a u tu svrhu koristi se kulturno stvaralaštvo, obrazovni sisitem, mediji, religija. Dominantni kulturni obrasci u Srbiji propovedaju  bezalternativnost kapitalizma, tvrdi se da je položaj radnika i većine građana određen delovanjem neutralnih ekonomskih zakona, kako eksploatacija i dominacija ne postoje.
Novi socijalni pokret za koji se mi zalažemo mora biti sposoban da razveje ideološku maglu koja društvene odnose prikazuje kao pravedene i nepromenjive. Afirmacja antihegemong programa nalaže saradnju radnika sa kritčki raspoloženom inteligencijom, umetnicima i kulturnim stvaraocima svih vrsta. Strukturne  društvene napetosti pogoduju razvoju ksenofobije, šovinizma, rasizma i fašizma. Nacinalizam dominira u svim balkanskim društvima. Radi se o ideologiji koja nastoji da poništi klasne razlike koje su sve izraženije a da socijalno nezadovoljstvo usmeri prema pripadnicima drugih naroda. Suprotstavljanje nacionalizmu i saradnja sa progresivnim pokretima u drugim državama sastavni su deo autonomne radničke politike.
Problem nezaposlenosti je najteži problem našeg društva. Primarni cilj ekonomske politike mora biti povećanje zaposlenosti. Država mora biti sposobna da vodi aktivnu makroekonomsku politiku, da sprovodi politiku kontrole kapitala i aktivnu socijalnu politiku. Infrastruktruni sistemi moraju ostatati u državnom vlasništvu ali ne smeju biti plen gramzivih partijskih oligrarhija. Borba protiv privatizacije u oblasti energetike, telekomunikacija, zdravstva, obrazovanja uslov je za ostvarivanje socijalnih prava u Srbiji. Radnici i drugi obespravljeni građani ne mogu svoja prava ostvariti kao pojedinci već samo ukoliko uspeju da stvore masovne organizacije.
U Srbiji postoje i brojni drugi problemi i napetosti koji u ovom tekstu nisu pomenuti. Objedinjavanje svih anitikapitalstički orijentisanih  pojedinaca i grupa u jedan masovni socijalni pokret uslov je za popravljane društvenog položaja ne samo radnika nego i većine stanovnika. Takav pokret ne treba da bude čvrsto organizovan u jedinstvenu hijerarhijsku strukturu već da deluje kao labavi savez brojnih autonomnih organizacija svih vrsta.
[Z]renjaninski [S]ocijalni [F]orum, Januar 2015

Zrenjaninski socijalni forum (ZSF) je osnovan 2014. godine, u Zrenjaninu – Srbija. Članstvo ZSF-a čine bivši radnici devastirane zrenjaninske industrije, intelektualci leve orijentacije kao i prekarni radnici. ZSF radi na projektima koji imaju za cilj da povežu radničke borbe i da kroz solidarni međusobni odnos postignu jedan novi vid organizovanosti, pre svega kroz koaliciju Levi samit Srbije. Ovaj rad se zasniva nasolidarnim principima koje je usvojila koalicija Levog samita Srbije.

Javni časovi sindikalizma povodom Dana socijalne pravde

Aleksandar Lukić - Javni čas sindikalizma (01)

Solidarno delovanje:
Socijalni pokreti i demokratski socijalizam kao alternativa postojećem političkom i ekonomskom sistemu u Srbiji.
Projekat podržala kancelarija Rosa Luxemburg Stiftung za Jugoistočnu Evropu.

[Z]ranjaninski [S]ocijalni [F]orum
www.zsf.rs
facebook.com/zrenjaninskisocijalniforum
twitter.com/Zr-SF

Intervju iz serijala: Katarina Jakovljević (sindikat Zastava oružje):

Pozivani su svi koji žele da ušestvuju u ovoj aktivnosti da kontaktiraju Zrenjaninski socijalni forum. „Javni časove sindikalizma“ se mogu videti na sledećim adresama:

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 26. Novembra 2007. godine, odredila 20. februar kao međunarodni Dan socijalne pravde, koji je počeo da se obeležava 2009. godine. Cilj obeležavanja Dana socijalne pravde je promovisanje solidarnosti, jednakosti i ravnopravnosti. Tim povodom Zrenjaninski socijalni forum će pokušati da skrene pažnju na sindikate i njihove aktivnosti.

среда, 24. фебруар 2016.

neuspeli pokušaj sps-a novog beograda...

Kako smo saznali u neformalnom razgovoru sa članom veća Novog Beograda iz redova Pups-a,
postojao je pokušaj Sps-a Novog Beograda pre mesec dana da sa OO Pups-a napravi predizborni aražman,
 ali da predsedik OO Pups-a gdin Petrović je odbio bilo kakav pred-sporazum dok se ne izjasni predsedništvo partije i glavni odbor partije.
gdin Žika Obrenović se nadao uspešnom dogovoru jer je u svojoj grupi za pregovore imao i podršku viših funkcionera njegove partije.

понедељак, 22. фебруар 2016.

Jagodinski PUPS prešao kod Palme

Jagodinski PUPS prešao kod Palme

Gradski odbor PUPS u Jagodini doneo danas odluku da kolektivno pređe u Jedisntevnu Srbiju, kao i da članske karte PUPS vrati centrali u Beogradu, saopštio je predsednik jagodinskih penzionera Časlav Đorđević i dodao da ta stranka ima oko 1.000 članova u Jagodini.
Foto: G.J. / RAS Srbija
- Nezadovoljni odlukom Predseništva PUPS da izađe iz koalicije SPS-PUPS-JS, Gradski dobor odlučio je da kolektivno pređe u JS, gde će nastaviti rad kao partijska organizacija penzionera u stastavu te stranke.
Članske karte PUPS vratićemo centrali u Beogradu, stoji saopštenju jagodinskih penzionera.
Članovi gradskog odbora jednoglasno su podržali ovaj predlog.

http://www.blic.rs/vesti/politika/jagodinski-pups-presao-kod-palme

понедељак, 15. фебруар 2016.

Jedan od osnivača PUPS prešao u SNS

Gradski odbor PUPS Pančevo i odbornici ove stranke u gradskoj skupštini, pristupili su danas Srpskoj naprednoj stranci, saopšteno je na koferenciji za medije.
Foto: RAS SrbijaKonferencija za medije povodom prelaska odbornika PUPS u SNS
Jedan od osnivača Partije ujedinjenih penzionera Srbije, član glavnog i izvršnog odbora, potpredsednik pokrajinskog kao i predsednik Gradskog odbora Pančevo Nenad Šaletić na konferenciji za novinare izjavio je da penzioneri u SNS-u i njenom predsedniku i premjeru Aleksandru Vučiću vide jedinu političku snagu koja naporno radi na uređenju države i unapređenju položaja svih njenih stanovnika i da u tome imaju rezultate.
On je istakao da su SNS i njen predsednik i premijer Vučić svojim dosadašnjim radom pokazali da penzioneri imaju njihovu podršku kao i da su sve što su obećali kada su u pitanju najstariji sugrađani ispunili.
- Žao mi ješto moram da kažem, ali PUPS je zapostavio penzionere. Već duže vreme ne radi ništa na rešavanju naših problema. Ovim pristupanjem SNS-u, pridružujem se onima koji bolje rade, koji žele i mogu da poboljšaju položaj građana Srbije. I što je veoma važno, pridružujem se onima koji znaju da prepoznaju kvalifikovane i sposobne ljude, koji imaju znanje da te zadatke i ostvare. Koji ne gledaju isključivo samo svoj interes, već interes svih građana. SNS ima najviše snage, energije i znanja da sprovede sve neophdne poteze koji će ekonomski ojačati državu i unaprediti položaj penzionera - istakao je Šaletić.
Predsednik Gradskog odbora SNS Željko Sušec pozdravio je nove članove i zahvalio se na ukazanom poverenju istakavši da će SNS uvek imati veliko poštovanje prema penzionerima zbog njihovog rada u prošlosti, ali i nesebične podrške reformskoj politici naprednjaka u sadašnjosti.

субота, 13. фебруар 2016.

Opštinski odbor PUPS u Opovu prešao u SNS

Opštinski odbor Partije ujedinjenih penzionera iz Opova, danas je pristupio SNS-u,
saopštio je sad već bivši predsednik tog odbora Drago Terzić nakon potpisivanja pristupnice SNS-u.

"Nakon desetogodišnjeg angažovanja u PUPS-u odlučio sam da pristupim SNS-u pošto ne mogu da budem član spore i inertne stranke i da sa strane posmatram pobednički tim SNS, koji igra u interesu građana Srbije u svakom pogledu", rekao je Terzić novinarima.
On je rekao da ta odluka nije motivisana ličnim razlozima, već zato što podržava politiku i program SNS i njenog predsednika i premijera, Aleksandra Vučića, koji je, kaže, svoj rad usmerio na oporavak Srbije, osnaživanje ekonomije i da Srbiju kao modernu i uređenu državu uputi ka EU.
Pristupnicu SNS potpisao je i predsednik Opštinskog Udruženja penzionera Žika Nestorović,
 u uverenju, kako je rekao," da je do sada samo SNS pokazala da brine za najstarije građane."
Predsednik Opštinskog odbora SNS Opovo Zoran Tasić ponovio je da je ovo rezultat dosadašnje dobre saradnje i dodao da je proteke nedelje pristupnice SNS u ovoj Opštini potpisalo 50 novih članova.

четвртак, 11. фебруар 2016.

Ко је сиромашан?

Ко је сиромашан?
 -историјски приказ- 
У земљи Србији је класично сиромаштво, у коме се умире од глади јер буквално нема хране или појединац није у стању да себи обезбеди најогољенију егзистенцију, било врло, врло ретко.
 Србија није никад била земља у којој се умирало од глади, већ ‘рај за сиромашног човека’ (Херберт Вивиан, 1897). 

Много је записа почев од Старог завета па надаље у којима се говори о сиромашнима, сиромаштву и њиховој заштити, али конкретних података о томе ко се сматра сиромашним и која је то линија и шта је сачињава, која дели сиромашне од других обично нема. Ипак, у византијском спису Прохирон (приручни закон), обнародованом у Цариграду у IХ веку, наводи се податак ко се сматрао сиромашним, те као такав није могао да сведочи: «сиромашан не сведочи, а сиромашан је онај који нема педесет новчића имовине». Ово је један од првих записа у коме се путем новчане вредности одређује граница сиромаштва. Баштина или имање је била гранична међа која је одражавала статус сиромаштва.
 Тако је књаз Милош Обреновић 1837. године, тражећи да порез ‘сиромаху тежак не буде’, сматрао сиромашним онога ‘који је у правом смислу сиромах, који је честан и радин, но баштине не има, ђечицом је обдарен, или је коим му драго честном образом убожен’. И ослободио је непосредног пореза сиромахе који имају ситну децу, а немају земље, па морају ‘аргатовањем’ (надничењем) да издржавају породицу.

"За Милоша је, значи, немање земље било потребан, али не и довољан услов да неко буде сматран за сиромашног; додатни услов била су мала деца. Из ових примера види се да је граница која дели сиромашне од несиромашних утврђивана поседовањем баштине или имања."

Посматрано према годинама старости, најсиромашнија су била стара лица (65+). 
Њихов ризик сиромаштва био је за 40% већи од просека популације, а дубина сиромаштва је, такође, била знатно већа од просека (Aнекс).
 Они су чинили 17,7% укупног становништва и скоро четвртину укупног броја сиромашних. 
-Највеће учешће у категорији старих лица имали су пензионери (69%), нарочито у урбаним подручјима, док су остале категорије имале мање учешће: издржавана лица (22%), пољопривредници (7%) и остали (2%). 

-Ако се сиромаштво посматра међу пензионерима, запажа се да су земљораднички пензионери, посебно у руралним подручјима, били знатно угроженији од осталих пензионера, са двоструко већим ризиком сиромаштва у односу на просек популације, и знатно дубљим и оштријим сиромаштвом у односу на остале пензионере.

- Они су погоршали слику сиромаштва међу пензионерима, пошто су њихове пензије изузетно ниске и исплаћиване су са веома великим временским закашњењем. 

Дефинисање сиромаштва и основни показатељи сиромаштва

Дефинисање сиромаштва и основни показатељи сиромаштва 

У овом поглављу сиромаштво у Србији анализирано је на основу Анкете о животном стандарду становништва (АЖС), која је спроведена у периоду мај-јуни 2002. године на територији Србије (без Косова и Метохије).
Основни узорак обухватио је 6.386 домаћинстава, односно 19.725 лица.
То је највећа и најобухватнија анкета о животном стандарду спроведена до сада у Србији 4 . Док се овде сиромаштво посматра, пре свега, са становишта недовољне потрошње, у наредним поглављима вишедимензионални феномен сиромаштва сагледава се на основу свих расположивих емпиријских и квалитативних анализа.
Сиромаштво у Србији у 2002. години по први пут је дефинисано коришћењем потрошње домаћинства као основног агрегата за мерење сиромаштва5 .
- . Линија сиромаштва дефинисана је у два корака.
 У првом кораку дефинисана је линија сиромаштва хране или линија апсолутног сиромаштва на основу минималне потрошачке корпе хране. Наиме, одређен је минималан просечни дневни износ калорија заснован на структури потрошње из АЖС и прилагођен нутриционистичким захтевима FAO (FAO – Food and Agriculture Organisation). То је просечно 2.288 калорија6 . Минимална потрошачка корпа за стандардно дефинисано четворочлано7 домаћинство износила је 7.605 динара месечно.
 У другом кораку дефинисана је укупна линија сиромаштва, која поред издатака за храну садржи и друге издатке (одећа и обућа, хигијена и покућство, превоз, здравство, образовање итд). Она је одређена као укупна потрошња оних домаћинстава чија је потрошња хране једнака минималној потрошачкој корпи. На тај начин утврђена је линија сиромаштва која износи 4.489 динара по потрошачкој јединици. Потрошачка јединица представља потрошњу по члану домаћинства при чему је узета у обзир разлика у нивоу потрошње одраслих и деце, као и заједнички трошак целог домаћинства. 8 Тако се сиромашним сматра свако лице чија је месечна потрошња по потрошачкој јединици била мања од 4.489 динара.

Испод ове линије сиромаштва налази се 10,6% становника Србије или око 800.000 становника Србије. 
У 2002. години, приближно сваки десети становник у Србији био је сиромашан, јер је његова потрошња по потрошачкој јединици у просеку била мања од 4.489 динара или $729 месечно, тј. $2,4 дневно (Табела 1).
 Анализе АЖС показују да дубина и оштрина сиромаштва нису високе, што је у складу са чињеницом да неједнакост у расподели дохотка у Србији није велика10 .

(4 Узорак анкете обухвата стално становништво Србије тако да су избеглице и интерно расељена лица само делимично обухваћене овим истраживањем.
 5 Само је, ради оквирног поређења 2002. са претходним истраживањима у Југославији/Србији, сиромаштво дефинисано на основу дохотка домаћинства, како би се користио исти агрегат за мерење сиромаштва.
6 Ова потрошачка корпа одражава актуелну структуру потрошње у Србији. При томе је структура потрошње по артиклима најмање једнака потрошњи најнижег децила.
7 Четворочлано домаћинство подразумева два одрасла члана, једно дете до 7 година старости и једно дете од 7 до 18 година.
 8 Потрошачке јединице у овој студији одређене су емпиријски, на основу података из АЖС, коришћењем Енгеловог метода. Еквивалентна скала примењена за свођење потрошње домаћинства на потрошњу по потрошачкој јединици изгледала је овако: Српска скала = (1 + 0.81*(Одрасли-1) + 0.24*Деца (0-6 г.) + 0.75*Деца (7-18 г.).
 9 Коришћен је званични курс динара према долару.
 10 Дубина (јаз) сиромаштва износио је 2,2%, што указује да уколико би држава мобилисала новчана средстава у износу од 2,2% линије сиромаштва per capita и усмерила сиромашнима, теоријски би сиромаштво било елиминисано. Оштрина сиромаштва, индикатор који узима у обзир то што се неки сиромашни налазе дубље у сиромаштву, односно даље испод линије сиромаштва од других (и даје им већи пондер), износила је 0,8%. Оштрина сиромаштва јесте индикатор степена неједнакости међу сиромашнима и основна логика је у поређењу ове неједнакости међу групама и у односу на укупну популацију (нпр. Табела 1, рурално становништво има знатно вишу оштрину сиромаштва од 1,1% у односу на 0,5% за урбано сиромаштво).
11 Уколико применимо субјективну меру сиромаштва, засновану на схватању појединаца о нивоу дохотка потребном за задовољење основних животних потреба, више од половине становништва у Србији било је сиромашно.)

AGENDA za Smanjenje siromaštva u Republici Srbiji

Крајем 2002. године Влада Републике Србије приступила је изради Стратегије за смањење сиромаштва (ССС) у Србији. Полазне основе, стратешки правци и начини припреме Стратегије и њеног спровођења дефинисани су у Полазним основама ССС које су одобриле Светска банка и ММФ
Значај који "нова демократска Влада Републике Србије" придаје смањивању сиромаштва јасно је исказан још у њеном првом реформском документу «Програм реформи Републике Србије» (2001) са три основна циља:
· конституисање модерне државе, засноване на владавини права и борби против корупције и организованог криминала;
· ревитализација привреде путем тржишних реформи;
· борба против сиромаштва и побољшање система социјалне заштите најугроженијих група

У складу са Миленијумским циљевима UN, ССС полази од сиромаштва као вишедимензионалног феномена који, поред недовољних прихода за задовољење основних животних потреба, подразумева и аспекте везане за људска права као што су немогућност запошљавања, неодговарајући стамбени услови и неадекватан приступ социјалној заштити, здравственим, образовним и комуналним услугама.
Ови аспекти посебно су важни за угрожене и социјално недовољно укључене групе.
Остали кључни аспекти су неостваривање права на здраву животну средину и природна богатства, пре свега на чисту воду и ваздух.

 Сиромаштво у Србији, поред сличности са земљама у транзицији и земљама у развоју, има и много специфичности: Прво, широко распрострањено сиромаштво релативно је новија појава, изазвана драматичним падом друштвеног производа и стандарда грађана током 90-тих година, као последица бившег ауторитарног режима, међународне изолације, оштрих економских санкција, негативних економских последица распада бивше СФРЈ, ратова у окружењу и бомбардовања Србије од стране NATO снага.

Друго, најновија истраживања обима и узрока сиромаштва јасно указују да је сиромаштво у Србији концентрисано у традиционално неразвијеним подручјима на југу и југоистоку земље, али да се услед драматичних економских и социјалних последица током 90-их појавило и у сасвим новим подручјима. С друге стране, сиромаштво је највише изражено код социјално угрожених група (деца, стари, особе са инвалидитетом, избеглице и интерно расељена лица, Роми, рурално сиромашно становништво и необразовани).
 Зато основни емпиријски налаз да је у Србији 10,6 % становништва, или 800.000 сиромашно, треба прихватити само као полазну информацију у изради целовите ССС, јер мало померање линије сиромаштва повећава проценат сиромашних на 20% или на око 1.600.000 становника.

Треће, у таквим веома неповољним економским и социјалним условима нова, демократска Влада енергично је започела болан, али неминован, процес транзиције у модерну, тржишну и према свету отворену привреду. Процес модернизације, реструктурирања и приватизације привреде и рационализације непривредних делатности, који је у току, кроз бројне вишкове запослених и стварањем нових «џепова» сиромаштва, открива до сада прикривене, додатне социјалне проблеме. 

четвртак, 4. фебруар 2016.

Tehnološke generacije – Od rala i volova do smartfonova

Za samo jedan vek, za veliki deo stanovništva planete, potpuno se promenilo okruženje u kom živimo i radimo, ali se ovaj skok najčešće vezuje samo za poslednje decenije informatičke revolucije, i zasluge za prilagođavanje „novim tehnologijama“ pripisuju se samo najmlađima. Zašto?

Ako pogledamo samo poslednjih 100 godina, automobili su zamenili zaprege, traktori ralo i volove, ali ta zamena se desila, na primer, pre 50 ili 80 godina, zavisno od grada i države koju posmatramo. Od tada do danas konceptualno se malo šta promenilo. Automobili jesu unapređeni, ali nijedan novi sistem transporta nije uspostavljen za poslednjih 50 godina ubrzanog razvitka: aviotransport, železnica, kamioni, brodovi – sve su to koncepti prevoza stari decenijama, stotinama ili hiljadama godina.
Isto tako, pre 50-100 godina električna energija ušla je praktično u svaku kuću u Srbiji i promenila mnogo toga, od osvetljenja i „dužine dana“, pa do mašina i kućnih aparata. Nestale su „žice“, zamenili su ih mikseri, nestale su peći pred štednjacima, a stigli su i usisivači, frižideri, bušilice…

I danas žive i rade u Srbiji ljudi koji za života nisu samo menjali stariji auto za novi, nego su u školu pošli na zaprezi, a svoju decu u školu ispraćali automobilima koje su zaradili, kupili, naučili da voze, da popravljaju, sa se staraju o njima, neretko – decenijama.

Ta generacija nije odrasla ni sa jednim od uobičajenih kućnih aparata koji se i danas koriste, uključujući i televizor. Sve što je danas obavezni deo doma nisu ni videli ni čuli da postoji pre svog puberteta, pa ipak su sve te tehnologije ušle u njihov život nekako prirodno, lako, i tu i ostale.
Možda u toj lakoći prihvatanja svega, prihvatanja gladi, rata, bolesti, smrti, teškog rada, i leži razlog zašto su njihova deca od rođenja imala utisak da je sve to prosto „tu“ i „tako“, pa svojim roditeljima nikada nisu priznala taj ogromni tehnološki skok koji se desio negde od perioda Kraljevine do perioda Socijalističke FR Jugostavije (1974).
A šta tek reći za treću generaciju po redu kojoj je često zabava kada vide kako njihovi roditelji, babe i dede, koriste računare ili ekrane na dodir? Oni misle da su napravili gigantski napredak samo zato što brojke telefona više ne vrte u krug nego pritiskaju na ekranu. Istovremeno:
  • voze se u skoro istim automobilima u kojima su i odrasli
  • sede pod istim, ili tek nešto drugačijim sijalicama
  • koriste telefone, sprave kojima na daljinu komuniciraju sa drugima
  • gledaju u nekakve ekrane sa kojih dobijaju informacije koje ne postoje u fizičkom obliku (na papiru na primer)…
– Ali! – kažu oni – Ovo je sad nešto potpuno drugačije! Kola imaju softver, telefon ima video poziv, televizija je povezana sa internetom… Dakle, opet sve što je bilo obavezni detalj svih filmova o očekivanoj budućnosti koje je snimala i gledala generacija njihovih roditelja.
Da li smo toliko različiti, manje ili više prilagodljivi, ili prosto sve vreme, i svaka generacija, radi ono što radimo kao vrsta kroz celu evoluciju? Da li su se deca smejala roditeljima koji nisu znali sami da zapale vatru? Da li je svaka naredna generacija uvek bila svesna koraka koje je načinila prethodna? Ili je sve, uvek, do pojedinca i porodice?

Penzioneri u Republici Srpskoj obmanuti da moraju u banke

Kao što je najavljeno, u Republici Srpskoj će se od ove godine penzije isplaćivati iz trezora. „Nepoznate osobe“ pokušavaju da iskoriste ovu novinu ubeđujući penzionere da neće primiti penziju ako se iz Pošte ne prebace u banke.

„Pošte Srpske“ obavestile su penzionere da ne nasedaju na spekulacije da treba da otvaraju račune u bankama kako bi nastavili primati penzije posle početka njihove isplate iz trezora RS.
U „Poštama“ su naglasili da će zahvaljujući trezorskoj isplati penzija, koja je počela od 1. januara 2016. godine, penzije stizati redovnije.
– Penzije će i dalje biti isplaćivane putem „Pošta Srpske“ i to bez kašnjenja. Penzioneri koji ne primaju penziju putem pošte, a žele da promene način isplate, treba da se obrate u najbližu poštu ili poštaru – navedeno je na lecima koje su dobili penzioneri.

Direktor „Pošta Srpske“ Jasminka Krivokuća rekla je da su pojedina lica obilazila penzionere u Srpskoj i govorila im da moraju otvoriti račune u bankama kako bi mogli nastaviti primati penziju.

– Te informacije nisu tačne. Nedopustivo je da se manipuliše penzionerima i da ih zavaravaju da moraju otvarati račune u bankama kako bi primali penziju – rekla je Krivokuća.
Ona je dodala da penzioneri i dalje imaju pravo da izaberu da li će penziju primati putem „Pošta Srpske“ ili banaka.
– Svaki penzioner treba sam da odluči i niko ne treba da vrši pritisak na njih u vezi sa izborom načina na koji će primati penziju ili da širi dezinformacije – istakla je Krivokuća.

U Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) RS kazali su da nisu upoznati s informacijama da su pojedina lica obilazila penzionere i obaveštavala ih da moraju otvarati račune u bankama kako bi primali penziju.

– Na krajnjem korisniku je da odluči da li će penziju primati putem pošte ili banke. Sve je isto kao do sada – istakli su u Fondu PIO.
Penzioner iz Banjaluke Jovan P. rekao je da su nekoliko njegovih prijatelja posetili ljudi koji su se predstavili da su iz banaka i rekli im da moraju otvoriti račune, jer će jedino na taj način primati penziju.
– To nas je zbunilo, zbog čega smo tražili informaciju iz „Pošta Srpske“ gde su nam rekli da nema potrebe za tim – rekao je on i dodao da su nakon toga „Pošte Srpske“ obavestile sve penzionere da nema potrebe za otvaranjem računa.
U Fondu PIO su kazali da je završena isplata decembarskih penzija penzionerima u Srpskoj.
– Idućih dana penziju će dobiti i 45.000 penzionera u inostranstvu, koji primaju penziju od RS – naglasili su u Fondu PIO, piše Glas Srpske.

pups milan krkobabic


понедељак, 1. фебруар 2016.

Izbori 2016: Vlast obećava bolji život, a opozicija povećanje penzija

Penzioneri su jedan od najvažnijih delova biračkog tela, sa više od 1.700.000 ljudi. Kako će glasati, ostaje da se vidi, a stranke se već utrkuju da im ponude svoje političke platforme. Dok stranke na vlasti insistiraju na reformama, opozicija je složna da se smanjenje penzija mora poništiti, piše Ivana Labović 

Penzioneri su u Novu godinu ušli očekujući prvi penzijski ček sa simbolično uvećanjim primanjima od 1,25 odsto, a januar im je doneo i poziv na vanredne izbore na svim nivoima (osim predsedničkih). 
Za vas smo se potrudili da saznamo koliko su penzioneri važni glasači i šta mogu da očekuju od kandidata na biračkim listićima, kao i šta političke stranke, koje će se najverovatnije 24. aprila nadmetati u izbornoj areni, obećavaju seniorima ukoliko im ukažu poverenje.
Pre svega, zanimalo nas je da li je januarsko povećanje penzija zapravo dobra uvertira za predstojeće izbore i da li stranke na vlasti smatraju da će ovim potezom pridobiti starije glasače.
Poznata je stvar u političkoj teoriji da se u periodu pred izbore više troši i obećava ključnim segmentima biračkog tela, kao i da su izborne godine, godine izgubljene za reforme – kaže Zoran Stojiljković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu
. – No, u ovom slučaju ne mislim da se radi u toj meri o direktnoj vezi između tek kozmetičkog ili simboličkog povećanja penzija i predstojećih izbora. Uzeti deset odsto pa vratiti 1,25 nije, složićete se, naročito zavodljiva predizborna retorika. Radi se zapravo o činjenici da se sve vlasti u zavisnim i zaduženim društvima nalaze između često nepomirljivih zahteva i interesa sopstvenih građana i međunarodnih finansijskih institucija.
. Vlada je izabrala da se umesto neizvesne efikasnije poreske politike, progresivnog oporezivanja i ukidanja monopola, čime pogađa interese moćnika, opredeli za sigurno „oporezivanje” penzionera i zaposlenih u javnom sektoru. I, cinično rečeno, prošlo joj je.
Profesor Stojiljković smatra da se penzioneri na ovim izborima neće opredeljivati na osnovu pukih obećanja partija koje će im ponuditi poboljšanje životnog standarda.
– Čini se da je prošlo vreme jeftinog zavođenja na jednoj, i naivnog verovanja na drugoj strani političkih terazija. Opozicija, ako računa na glasove penzionera, mora da kaže gde će naći novac za popravljanje njihovog položaja, a da to nije kupovanje socijalnog mira kroz novo zaduživanje. Posebno ako je opredeljenje za smanjivanje udela penzija u društvenom proizvodu sa 14 na 10 do 11 odsto opšte opredeljenje – ističe naš sagovornik.
Kako kaže, snaga penzionera je u njihovom broju, pa kao grupa predstavljaju najveći izborni socijalni agregat sa više od 1,7 miliona birača.
S daljim demografskim starenjem društva radi se dakle i o grupi s tendencijom rasta. Druga vrsta uticaja više je moralnog karaktera – teško je pokazivati javno nebrigu prema generaciji svojih roditelja – kaže Stojiljković. – Slika penzionerke pred kontejnerom i u stanju moralne obamrlosti društva deluje zastrašujuće
Konačno, svi ćemo pre ili kasnije biti penzioneri, pri čemu su se nade polagane u kapitalizovane privatne fondove u recesionim ekonomijama pokazale kao preuveličane. No, jedina trajna osnova njihove moći je u udruživanju i povezivanju sa sindikatima , odnosno, povezivanju prava na pristojnu zaradu i prava na istu takvu penziju.
Profesora smo pitali i da li su se prethodne vlade, kao i sadašnja, ozbiljno bavile položajem ove ugrožene grupe ljudi u našoj zemlji, ili su penzioneri i njihova primanja uvek bili pre ekonomska i budžetska kategorija.
– Briga za stare, kao uostalom i mlade i njihovo zapošljavanje, uvek je gotovo direktno politički naplativa i u tom smislu ne bi se baš moglo reći da su oni za vlastodršce tek budžetska kategorija. Posebno ako se tome doda izborni potencijal njihovih glasova, kao i činjenica da su u brojnim porodicama penzije jedini siguran prihod.
Pozicija penzionera, ali takođe i mladih koji su „budućnost društva “, međutim, rezultat je duge liste promašenih politika – od ratova, blokada i razaranja do urušavanja realne ekonomije, neuspešnih privatizacija i rasta nezaposlenosti ili tek prividnog i neodrživog partijskog zapošljavanja u javnom sektoru. Istine radi, treba reći da su za ove politike glasali i brojni penzioneri – podseća naš sagovornik.
Da li je i kada realno očekivati da će ekonomski i socijalni položaj penzionera biti bolji, pitanje je koje mori svakog penzionisanog člana našeg društva.
Bez ikakve demagogije, treba otvoreno reći da je jedini osnov za popravljanje pozicije penzionera privredni rast i rast zaposlenosti kojim bi se, uz sankcionisanje nekad široko distibuiranih prava na prevremene i invalidske penzije, odnos broja zaposlenih i broja penzionera s aktuelnih 1:1 približio nekada postojećem, održivom odnosu 3:1.
To sigurno neće biti skoro – vreme oporavka traje uvek gotovo jednako dugo kao i vreme propadanja – zaključio je Zoran Stojiljković.
Gde su penzioneri u političkim programima stranaka, koliko će biti prisutni u predizbornim porukama i na koji način će se partije, ukoliko zadobiju njihovo poverenje, boriti za penzionere tokom naredne četiri godine, pitali smo naše političare.
Živećete bolje – Aleksandar Vučić, premijer i lider SNS
Penzioneri će živeti pristojno, ne bogato, ali moći će da pomognu svojoj deci i unučićima. Vlada oseća ogromnu zahvalnost prema penzionerima jer su podržali teške mere ne misleći na sebe, već na buduće generacije. 
Kad se donose teške mere i kad nije lako, vi ste ti od kojih možemo da vidimo kako vam nije teško i kad treba da razumete, kad se žrvtujete za generacije koje dolaze, vi nikad ne kukate. Dobro znate šta je država i voleo bih kad bismo i mi to mogli da naučimo od vas – obećao je premijer Vučić i zahvalio penzionerima.
Takođe, nedavno je istakao da se plate i penzije više neće smanjivati i apelovao na građane „da se strpe još dve godine, jer će tada moći da vide pozitivne rezultate koje su donele mere fiskalne konsolidacije“. Kako je istakao, boljitak će se osetiti 2017. godine, a temeljnim sprovođenjem reformi do 2020. godine Srbija će biti stabilna i uređena zemlja, pred vratima Evropske unije. Kako je dodao, njegova stranka nikad se nije plašila volje naroda i megdana s političkim protivnicima.
– Videćete na šta će Srbija ličiti za pet godina. Vladi su potrebni puna stabilnost i pun četvorogodišnji mandat, nakon kojeg više neće biti povratka na staro. Srbija se neće zaustaviti u reformama i danas je na dobrom i stabilnom putu, ekonomski i politički, a to priznaju sve relevantne institucije i organizacije u svetu – poručio je Vučić.
U Novoj godini vlada na čijem je čelu priznala je Vojnim penzionerima pravo na uvećanje penzija iz 2008. godine, za koje su se veterani godinama borili na sudu. Prema podacima Fonda PIO, vansudsko poravnanje potpisalo je više od 20.000 vojih penzionera. Premijer je nedavno obećao da će vlada dati sve od sebe da poboljša i položaj poljoprivrednika.
-Promena sistema penzijskog osiguranja, Vasilije Belobrković, član Glavnog odbora PUPS
– Nema oblasti društvenog života u kojoj penzioneri ne bi mogli da daju svoj manji ili veći doprinos. Naravno, s obzirom na stanje zdravlja i godine života u kojima se nalaze, penzioneri ne moraju više imati praktično radno aktivnu neegzekutivnu funkciju u društvu koju su nekad imali. Međutim, zbog obilja radnog i životnog iskustva oni mogu biti, a ponegde i jesu, pouzdan oslonac novim generacijama koje bi trebalo da vuku napred i da otvaraju nove prostore razvoja Srbije u celini. U tome je njihova najveća snaga – kaže Belobrković.
– Svoju aktivnost nećemo usmeriti na izmene i dopune postojećih zakona, koji su direktno ili indirektno uticali na današnji vrlo nizak ekonomski i socijalni položaj penzionera, već na promene čitavog sistema penzijsko-invalidskog osiguranja, i da se primeni neko drugo, bolje zakonsko rešenje ove oblasti. PUPS s punom odgovornošću radi na izradi novog Zakona o zdravstvenom osiryranju i svih zakona iz oblasti industrijske i poljoprivredne proizvodnje, tehničko-tehnološkog razvoja, razvoja turizma, zaštite prirodne sredine. PUPS će se boriti za slamanje mnogostrukih stereotipa bivšeg društvenog uređenja i uvođenje novih sistema vrednosti evropskog karaktera.
Kako kaže, patriotizam onih koji su posle rata obnavljali i gradili ovu zemlju i danas žele da daju svoj doprinos rešavanju najkrupnijih materijalnih i društvenih pitanja.
Povreda ličnih i kolektivnih prava građana, penzionera i svih starih ljudi bili su motiv da penzioneri i politički artikulišu svoje ciljeve, potrebe i interese osnivanjem svoje partije. Najveći broj udruženja penzionera ocenjuje izuzetno pozitivnim pojavu PUPS kao političkog subjekta. To je već doprinelo, a i dalje će doprinositi boljoj zaštiti stečenih prava i bržem unapređivanju materijalnog i socijalnog položaja penzionera i svih građana Srbije – ističe Belobrković.
 – Sigurno je da će se naša aktivnost uvek zasnivati na demokratskim principima i u okviru institucija sistema, ali i u zavisnosti od relevantne snage naše partije.
-Tražićemo poništenje smanjenja, Ljiljana Lučić, član Političkog saveta DS
Položaj penzionera i sistem penzijsko-invalidskog osiguranja visoko je na listi naših prioriteta. U našem konceptu socijalne sigurnosti penzionera jasno je naglašeno da penzije nisu socijalna kategorija već pravo proizašlo iz rada garantovano Ustavom i zakonom i da je smanjenje penzija nedopustiv potez, neustavan i nezakonit.
Zato će Demokratska stranka, bez obzira na ishod predstojećih izbora, tražiti poništenje smanjenja penzija i njihovo vraćanje u zakonske okvire – kaže Ljiljana Lučić, član Političkog saveta i predsednik Resornog odbora za socijalnu politiku. 
Zalažemo se da država posebnim merama socijalne politike (jednokratne pomoći, subvencije kod plaćanja komunalnih računa i slično) pomogne penzionerima s niskim penzijama, zalažemo se i za uvođenje takozvanih socijalnih penzija koje bi se finansirale iz budžeta, a koje bi primali svi stariji od 65 godina koji nisu bili u sistemu penzijsko-invalidskog osiguranja.
Kako objašnjava, Demokratska stranka je i protiv uvođenja drugog obaveznog stuba osiguranja, jer su tranzicioni troškovi uvođenja drugog stuba osiguranja previsoki za Srbiju, a ne postoje nikakve garancije da osiguranici u budućnosti mogu ostvariti adekvatne penzije.
Smatramo da se dragoceno iskustvo penzionera može najbolje iskoristiti u lokalnoj zajednici kroz njihovo učešće u različitim programima i inicijativama kojima je cilj da poboljšaju kvalitet života u zajednici. 
Važno je da se njihov glas čuje od saveta mesnih zajednica do različitih saveta i komisija skupština opština i gradova – ističe Lučićeva.
Naglasila je da je prioritet DS vraćanje penzija na zakonski nivo, a potom i njihovo usklađivanje kako bi se očuvala njihova realna vrednost.
Za penzionere s niskim primanjima obezbedila bi se dodatna podrška kroz budžet. Namenskim transferima iz republičkog budžeta finansirali bismo sve one lokalne samouprave koje zbog nerazvijenosti ne mogu iz sopstvenih sredstava da finansiraju različite usluge za starije građane, kao što su klubovi penzionera, dnevni boravci, pomoć u kući, personalna asistencija i druge.

Истакнути пост

Отсећи хидри краке.(politički komentar)

Арсеније Станковић   Završio  IX Beogradsku gimnaziju, Vojno tehničku akademiju i Visoku vojnopolitičku školu JNA. Poslediplomske sudij...