среда, 30. септембар 2015.

Pola miliona starih ima minimalnu penziju 1 oktobar dan starih osoba

Pola miliona starih ima minimalnu penziju

Među starijim osobama rasprostranjeno je siromaštvo i socijalna isključenost, a uslovi stanovanja i struktura potrošnje lošiji su u poređenju sa ostalom populacijom.
Ovo je danas izjavila direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava Suzana Paunović, povodom 1. oktobra Međunarodnog dana starijih osoba.

- I dok životni vek i kvalitet života starijh raste u svim razvijenim zemljama, u Srbiji svaka deseta stara osoba živi ispod granice, više od 11.000 osoba starijh od 65 godina prima socijalnu pomoć, a gotovo pola miliona starih osoba ima minimalnu penziju - rekla je Tanjugu Paunović.

Ona je navela da su najveći izazov za starije osobe u Srbiji, kada su u pitanju ljudska prava, diskriminacija, siromaštvo, nasilje i zlostavljanje, kao i nedostatak specifičnih mera i usluga.

- To je i razlog što su starije osobe prepoznate kao jedna od osetljivih društvenih grupa u Strategiji prevencije i zaštite od diskriminacije i pratećem Akcionom planu koju je vlada usvojila za period do 2018. - rekla je Paunović.

Navodeći da usluge u rezidencijalnim ustanovama treba da budu usmerene shodno individualnim potrebama korisnika, a ne organizacionim potrebama pružalaca usluga, ona je ocenila da postoji dosta mehanizama kojima bi država, preko zdravstvenih i socijalnih ustanova, mogla da interveniše u okviru svojih javnih politika, kako bi se unapredio položaj te osetljive društvene grupe.

- Jedan od njh je donošenje posebnog zakona o zaštiti prava pacijenata u kome bi bile sadržane antidiskriminacione klauzule, uključujući i one koje se odnose na starosno doba - rekla je Paunović
.

Međunarodni dan starijih osoba se u svetu i kod nas obeležava 1. oktobra u skladu sa Rezolucijom 45/106 koju je proglasila Generalna skupština UN 14. decembra 1990. sa ciljem da se naglasi važnost osiguravanja zivotnog okruženja koje se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika trećeg doba.

понедељак, 28. септембар 2015.

Координационо тело - Удружених војних пензионера Србије

  АP E L
Poštovane kolege širom zemlje Srbije, posebno Nišlije kojima je obezbeđen prevoz kao i onima iz Kovina, a naročito kolege iz Beograda, da li ste svi pročitali saopštenje USS da Zakon o privremenom "umanjenju" penzija nije u suprotnosti sa Ustavom.

Da li ste pročitali obrazloženje te odluke, u kojoj se Ustavni sud brine o socijalnim pitanjima, a ne pravnim i ustavnim.

Da li ste mogli zaključiti da je saopštenje većim delom političko a manjim delom pravno.

Da li ćete i dalje verovati rukovodstvu UVPS koje će "se truditi da zaštiti vaša prava", ili ćete 29.09.doći na Trg Nikole Pašića i dići svoj glas protiv nepravde, protiv uravnilovke među osiromašenima i siromašnima, ali ne i među bogatima, lopovima i tajkunima, onima čije plate premašuju i zarade u bogatim zemljama zapada i istoka, da li ćete i dalje verovati izdajnicima iz naših redova koji su se za mrvicu prodali otuđenoj PUPS, koja brine samo o foteljama naših jahača, koji ne umeju da sjašu, a dizgine zatežu i vlastodršcima podršku daju
.
Ponižene, obespravljene, diskriminisane, ojađene, posramljene kolege moje, trgnite se iz letargičnosti, pokažite da još mrdate, da ste živi, stanite rame uz rame sa onima koji se ne mire s nepravdom, generali, pukovnici...zastavnici...svi smo obespravljeni, solidarišimo se, pokažimo da smo ljudi, ne gledajmo samo sebe, izađimo 29.09 na ulice i kažimo NE svakoj nepravdi, kažimo NE daljem našem ponižavanju i urušavanju minimuma dostojanstva.

Znam da nisam najugroženiji, ali sam daleko od mnogih koji su materijalno situiraniji, međutim, znam da je mnogo mojih kolega koji se stide svoje bede i sirotinje, sram ih je da izađu na ulicu, pa čekaju da padne mrak da bi prošetali i u kontejner zavirili, ali kasno je, druga sirotinja ga je već ispraznila.

Jesu li to epohalni dometi vlasti, je li to ekonomska stabilizacija i fin.konsolidacija, je li to briga za ugrožene i najugroženije...jesu li uopšte važne naše muke i ono što mi kažemo, ili je jedino istinito ono što kaže MMF, Svetska banka i pojedini belosvetski istrošeni političari, kurvari i propaliteti, koje u njihovim zemljama više niko ne sluša, a neke krivično progone, znači li išta vapaj građana Srbije ili su oni nebitni, jer dolaze drugi koje će nam Evropa i svet naseliti i tako ih spasiti njihovih muka a nas prepustiti novim kolonama, ko zna u kom pravcu, a najverovatnije ka destinacijama večnih lovišta.

Hoćemo li da čekamo taj trenutak ili da iskoristimo ovaj???

PRESEDNIK KT I Tima za proteste
           Mile Bjelivuk
     Координационо тело
LOGO  Удружених војних   пензионера   Србије

POKRET ZA PREOKRET U BORBI ZA PRAVA PENZIONERA

Веселиновић тражи од парламента да смени петорицу судијa Уставног суда

Покрет за преокрет поднеће у Скупштини Србије иницијативу за разрешење петорице судија Уставног суда, које бира парламент, због, како је оцењено, одлуке тог суда да противуставно смањи пензије.
Лидер Покрета за преокрет и посланик Јанко Веселиновић тврди да је реч о политичкој одлуци Уставног суда, због чега ће на писарници Скупштине Србије предати иницијативу за разрешење, односно превремени престанак дужности, пет судија Уставног суда које бира парламент, преноси Танјуг.
"Скупштина би требало да реагује и покрене поступак за разрешење тих пет судија, јер Уставни суд није политичко тело, већ тело које треба да брине о заштити Устава, закона и уставних начела", рекао је Веселиновић новинарима у Скупштини Србије.
У Уставу се, истакао је, јасно каже да стечена права не могу бити оспорена, те да то стоји и у бројним европским и светским конвенцијама, па су сличне одлуке у свим земљама "пале" на Уставном суду када је био покренут поступак.
Покрет за преокрет је, додао је, формирао правни тим, а он ће помагати удружењима пензионера за тужбу суду у Стразбуру.
Према Веселиновићевим речима, 700.000 пензионера већ скоро годину дана прима умањење пензије, односно примило је целу пензију мање.
"Пензионери имају права да се боре за своја средства јер од тих пензија не могу да живе ни они, као ни 500.000 пензионера који тренутно примају испод 15.000 динара пензије", рекао је Веселиновић.

Federacija BiH: Penzija za šestinu staža – pola evra!

Federacija BiH: Penzija za šestinu staža – pola evra!

Mitra Dragić od Federacije Bosne i Hercegovine prima penziju od koje sebi jedva može priuštiti jedan (ceo) hleb. Penzionerka iz Lukavca, naime, ostvaruje starosnu penziju u BiH u iznosu od, ni manje ni više, nego – jedne konvertibilne marke!

Za staž u Republici Srpskoj dobila je, prema vremenu staža, srazmeran deo penzije, ali je u Federaciji BiH diskriminisana po tom pravu, mada su doprinosi uredno uplaćivani, na šta ni Fond PIO/MIO nije imao primedbi, ali je kod obračuna penzije za skoro jednu šestinu staža dobila samo 1 KM (pola evra) penzije, objašnjava njen suprug Vojin.
– Supruga, koja je uredno ostvarila pravo na starosnu penziju, od Fonda PIO RS prima penziju u iznosu od 50,80 KM za ostvareni staž na području RS. No, PIO/MIO Federacije BiH nije hteo uzeti u obračun staž iz tog bosansko-hercegovačkog entiteta nego je uzeo staž od dva meseca, pa Mira dobija marku penzije”, kazao je Vojin za „Dnevni avaz“.
Dragić je dodao da, prema dokumentaciji koju on poseduje, niko ne osporava ostvareni staž, ali on nije uzet u obzir prilikom obračuna iznosa penzije.
“Ja sam išao advokatima zbog toga, ali nisam mogao finansijski podneti troškove, predavao sam žalbe PIO/MIO FBiH, na koje sam dobio odgovor da je sve urađeno prema zakonu. Kada sam predočio listing da je staž uplaćen, oni mi nisu ništa odgovorili”, rekao je Dragić.
Posle toga, razgovarao je i s drugim penzionerima koji imaju isti problem kao njegova supruga, ali su mu oni kazali da nikada neće dobiti ništa više i da treba odustati od ovog slučaja, prenosi Mondo.

недеља, 27. септембар 2015.

Vedrana Rudan: Živimo u doba robovlasničke demokratije

Vrag je došao po svoje - kaže Vedrana Rudan, čuvena, popularna književnica koja je nedavno bila gost Beograda.
Njena knjiga, zbirka tekstova “Zašto psujem” (“Laguna”), za kratko vreme doživela je četvrto izdanje, a kad ju je više od dva sata potpisivala u knjižari “Delfi”, dugi red se protegao i po trotoaru ispred ulaza.

Na nezaobilazno pitanje oličeno u naslovu knjige kaže: “Ne psujem ja, psuju moji a i vaši sugrađani. Psuju jer nemaju novca, nemaju budućnosti, jer ne veruju da će svanuti bolji dan. Što se mene tiče, okružena sam ljudima koje volim, možda sam dosadna al’ meni je to strašno važno, i to je ono što me drži na površini.”

Od vašeg nedavnog boravka u Beogradu, pre nepunih nedelju dana, situacija u srpsko-hrvatskim odnosima postala je usijana zbog izbeglica pa se, kao, smirila...?

- I Srbija i Hrvatska imaju isti problem. Na čelu vaše i naše vlade mužjaci su u punoj snazi. Dva uspaljena pastuha kontrolirano van kontrole. Milanović se nakon tri i pol godine snažnog hrkanja dignuo na zadnje noge i krenuo kopitima razvaljivati Vučića. Kad hrvatski političar doma ima frku ili su izbori na vratima, napad na Srbe je dobitna kombinacija. Isto važi i za vaše. Naravno da Vučić na Milanovićevu provokaciju nije mogao odgovoriti osmijehom Mona Lize. I krenuo je rat koji ovim dečkima diže politički rejting a običnim ljudima život pretvara u pakao. Kod nas, u “civiliziranoj Europi” svi su zgroženi rječnikom srpskih novinara. Nazvati našega premijera na naslovnici “idiotom” uvrijedilo je sve one u kojima hrvatsko srce bije. Ne i mene. Od “novinara” tabloida ne treba očekivati pristojnost, ali od premijera vlade da. Zato mene Milanovićevo “šaraj malo, šaraj” ili tako nekako više pogađa. Svi su političari u suštini prostaci, da nisu, bavili bi se časnim poslom, ali bi svoj prostakluk morali držati pod kontrolom. Bar onda kad su premijeri.

Negde ste rekli da vas je i aktuelno pitanje izbeglica potaknulo da prestanete pisati blog...
- Strašno je što nam se događa. Nekoliko milijuna sirotana krenulo je na Evropu. Mi koji živimo ovdje prvi put vidimo potomke i rodbinu onih koje smo pobili. Govorim o članicama NATO-a i članicama Evrope. Svi su političari prostaci 

Svi su političari prostaci


Sitno jugoslovensko smeće je nakon strašnog rata u kom se Jugoslavija raspala postalo vlasnik naših života. A treba nekako živeti sa tom spoznajom. 

Umorna sam i zgađena
Nedavno ste prestali pisati blog. www.rudan.info koji je bio posećen preko deset miliona puta. Zašto vas više nema u virtuelnom svetu?
- Možda sam vještica. U svom sam posljednjem tekstu najavila rasplamsavanje mržnje na ovim zauvijek našim prostorima. Umorna sam. Zgađena. Užasnuta. Prestrašena. Ne mogu se nositi više sa životom koji živim. Pišući udvostručujem, malo sam i rekla, svoj užas. Između infarkta i čučanja u kutu odlučila sam se za ovo drugo. Doduše, dati intervju “Blicu” u ovom času teško da bi se moglo nazvati terapijom koja opušta.
Svih ovih godina smo u svojim dnevnim boravcima lizali sladoled i gledali kako na našim ekranima ginu milijuni nesretnika. Mislili smo kako to veze s nama nema. Danas kad su nam na vratima, odjednom shvaćamo da su u Pakistanu, Afganistanu, Siriji, Iraku, Libiji ginuli ljudi. Evropa pojma nema kamo će s njima. Srbija ih šalje u Hrvatsku, umjesto da “malo šara”, Hrvatska ih šalje u Mađarsku i Sloveniju, horde se žele dočepati bogatih zemalja koje ih možda žele a možda i ne žele, to još uvijek nikome nije jasno. Jasno je samo jedno, Amerika i evropske države godinama su nekažnjeno ubijale, danas to Evropi dolazi na naplatu. Americi ne. Ona je daleko. Ona je uvijek krvnik, nikad još nije odgovarala za milijune odrubljenih glava nevinih ljudi diljem kugle zemaljske. Gadi mi se pisati o tome. Frustrira me što na ovome svijetu samo stalna Amerika jest.

I Hrvatska je u EU. Ima li ona ulogu u ovoj krizi?
- Odlično pitanje na koga, aleluja, ovih dana odgovaraju hrvatski novinari. Pretpostavljam da ne čitate naše novine pa ću ih citirati. U „Novom listu“ autor teksta Boris Pavelić citira Vedrana Obućinu suradnika-istraživača Društva za mediteranske studije Sveučilišta u Rijeci: „U travnju 2012. godine, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić sudjelovala je u Istanbulu na neformalnome skupu Prijatelji Sirije, koji je pod američkim patronatom okupio protivnike režima Bašara al Asada, što u Damasku nije prošlo nezapaženo. Sljedeće je poteze Vlada nastojala držati podalje od javnosti. U prosincu 2013. otkriveno je kako Vlada planira pretovariti pet tona sirovine za bojne otrove iz Sirije, kako bi zauzvrat tražila jamstva za povrat Ininih naftnih polja, koja je Hrvatska zbog rata napustila 2011. Zbog javnog protivljenja taj plan je propao. Koji mjesec kasnije, ‘Njujork tajms‘ je otkrio da je Saudijska Arabija od Hrvatske kupila oružje i isporučila ga, navodno, u Jordan. Godinu kasnije, blogeri koji prate ratove na Bliskome istoku objavili su fotografije koje indiciraju mogućnost da islamisti ratuju - hrvatskim oružjem.” Ponosna sam na hrvatske novinare koji otkrivaju prljavu hrvatsku politiku koju sigurno neće oprati ovih dana popularno dijeljenje sokića i dekica sirijskoj siročadi.
Slovite za osobu bez dlake na jeziku...
- Treba razotkriti hrvatsku politiku. Stidim je se. (Srpsku razotkrivajte sami.) Mi građani morali bismo najzad spoznati u kakvoj zemlji živimo. Danas čitam u „Ekspresu“, autori teksta Tea Kvarantan Soldatić i Boris Rašeta: ”...Kad se val izbjeglica sručio na Hrvatsku, nitko u vlasti ni oporbi nije podsjetio na činjenicu da i naša zemlja ima udjela u krvavom sirijskom ratu koji je na bijeg natjerao milijune ljudi. Danas više nije tajna: tri tisuće tona oružja su tijekom 2012. i 2013. godine u Siriju otpremljena iz zagrebačke zračne luke... Oružje je završilo u rukama ISIL-ovaca... Hrvatska vlada nikad nije građanima pružila suvislo objašnjenje o toj operaciji, sve je razotkriveno samo zahvaljujući novinarima, ali ni oporba se nije upinjala da raščisti taj skandal.” A onda Milanović poručuje, šaraj, malo, šaraj. Zašto bi netko morao “šarati” prije nego sirijske izbjeglice pošalje u Hrvatsku. Svi koji dođu u našu zemlju potomci su onih koje je i Hrvatska pobila.

Ima li rešenja?
- Za sada ga nitko u Evropi ne nudi. Jedno od rješenja jest prestanak rata u Siriji, ali da se to desi danas milijuni izbjeglica koje su na putu prema Evropi ne bi se vratili jer nemaju kamo. Njihov je bivši život hrpa ruševina i trulih leševa. Možda, ipak, za nas ovdje nije sve tako crno? Po nekom scenariju, oni koji drmaju EU, Balkan namjeravaju pretvoriti u topli dom za Sirijce. Ako se to desi, najzad će doći do mira između Srbije i Hrvatske. S dnevnog reda će se skinuti tema što su nama učinili četnici a što vama ustaše. Imat ćemo zajedničke... prijatelje.

Je l’ nam preostalo samo da psujemo?
- Neće pomoći.

Rekli ste da su se političari pretvorili u nezajažljivu želju za moć i novac, i ne biraju sredstva...
- Biraju, kako ne biraju. Pa neće doći do novca ljubljenjem bližnjega svoga. Zna se kako se tu uspeva. Preko leševa. Naših. I svojih kolega. Najveći kriminalci dolaze na vrh i onda seku po kroju.

Kakav su život iskrojili, jesmo li na to pristali?
- Krojili su nam ga robovlasnici, a oni vladaju i političarima. To su naši, vaši i američki todorići. Oni vladaju, oni su vlasnici naših života. Zapanjila sam se kad sam ušla u Todorićev dućan i tamo kupila kesu na kojoj piše “Volim svoju zemlju”. Baš me zanima koju zemlju Todorić voli. Naravno da je Todorić sitan igrač u odnosu na nekog tamo, a ovaj u odnosu na nekog drugog... Najveći vlasnici ne znamo ni kako se zovu. A pre ovog rata Todorić je bio trgovac cvećem. Jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, zaboravila sam kako se zove, bio je vozač autobusa. Vlasnik lanca benzinskih pumpi u Hrvatskoj bio je monter centralnog grijanja... Dakle, to sitno jugoslovensko smeće je nakon strašnog rata u kom se Jugoslavija raspala postalo vlasnik naših života. A treba nekako moći živeti sa tom spoznajom koja je užasavajuća.

Hoćemo li uspeti?
- Većina ne uspeva. Danas ovo vreme zovu robovlasnička demokratija. Mislim da je to uvreda za robovlasnički sistem. Jer robovlasnik je vodio računa da robovi imaju krov, hranu, zdravlje zato da bi mogli da rade. Naši robovlasnici su banke, a one, kako vidimo, nisu tako hipersenzibilne. Pri tom mi ne znamo čije su. U Hrvatskoj mislimo da su talijanske, britanske, ruske... pa se ispostavi drugačije. Sad nam je dato do znanja da su te banke u šapama Hrvata kriminalaca. I konačno smo dobili zakon po kome će 250.000 hrvatskih robova odahnuti, iščupati se iz kandži kredita u švajcarcima. To je najveći potez u povijesti Hrvatske. Naravno, do njega je došlo zbog izbora. Međutim, ja imam kredit u švajcarcima pa me baš briga da l’ je to zbog izbora.

U Srbiji se to nije dogodilo...
- Vi malo zaostajete za nama, ne puno.


Birali ste - gledajte
Pratite li srpske političare, predsednika Nikolića, premijera Vučića?
- Ne pratim. Vašem predsedniku Nikoliću sam u lice u TV emisiji pre 10 godina rekla šta o njemu mislim. Tad je bio četnički vojvoda. Danas je veliki demokrata. Nije se promenio. Vučića ne pratim. Viđam ga povremeno na ekranu, ne slušam ga. Birali ste - gledajte.

Старење старих или „стари, старији, најстарији‘‘

Старење старих или „стари, старији, најстарији‘‘
Процес демографског старења који се одвија у укупном становништву има своју реплику у старом становништву. Она се огледа у повећању удела старијих од 80 година, тзв. старачког контингента, како се у домаћој литератури преводи етаблиран израз oldest old population.

Овакве промене интерног старосног састава старих називају се старењем старих и под непосредним су утицајем обарања морталитета и продужетка животног века. Док је старење становништва актуелно и у развијеним и неразвијеним земљама, старење старих је још увек резервисано за развијеније земље .
 Бројни су емпиријски докази да је старачки контингент најбрже растућа категорија у па се може очекивати пораст броја становника старости између 80 и 90 година (октогенаријанци) и оних у 90-им (нонагенаријанци) (Стојилковић, Динић, 2012). Стога није искључена могућност да дође до померања старосног прага старачког контингента.
развијеним земљама, пропулзивнија и од становништва старог 65 и више год. Овај тренд ће се скоро сигурно наставити у следећим деценијама ако се узму у обзир напреци у стопама преживаљања у најдубљим старостима,

Број становника високе старости порастао је и у Србији, од 1948. до данас са 45,6 хиљада на 258 000 . Ланчани индекси промене показују стално међупописно повећање у просеку за 30% до 1991. У наредном периоду, који карактерише и други концепт пописивања, континуитет пораста се прекида. Може се рећи да су тај пад „изазвали’’ најстарији мушкарци, чији је удео у односу на 1991. годину смањен за 11%, док је удео жена био скоро исти. Свакако да услед биолошких разлога морталитет најинтензивније делује код најстарије популације. Поред тога, здружени ефекат фактора с краја 20. века, као што је економска несигурност, инфлација, велике промене у свим секторима социјалне заштите, довео је до мањих улагања у заштиту најстаријих .

Мерено уделима старачког у старом становништву региона, старење старих је највише одмакло у два дијаметрално супротна региона -- Београдском региону и Региону Јужне и Источне Србије. Ове чињенице не би могле поткрепити Блумове наводе о директној корелацији овог феномена са развијеношћу. Високи удели „најстаријег старог‘‘ становништва не дугују се истим разлозима. Различит демографски развитак најатрактивнијег имиграционог центра у земљи и најнеразвијенијег подручја Србије ипак је резултирао сличним нумеричким показатељима. И док је главни град у просторној редистрибуцији концентрисао становништво које је у њему дочекало најдубљу старост, јужну и источну Србију су напуштали млади остављајући старије да у њој дочекају најдубљу старост.  Учешће најстаријег становништва сваког региона у старом и старачком контингенту становништва Србије нема исти распоред 2002. и 2011. године. Партиципација Београђана је највише порасла. Сада је двоструко већа, али није достигла партиципацију осталих региона и у републичким оквирима је на зачељу. 

Vojni penzioneri pozivaju na podršku uoči velikog protesta

Vojni penzioneri pozivaju na podršku uoči velikog protesta

Vojni penzioneri pozivaju na podršku uoči velikog protesta

Истакнути пост

Отсећи хидри краке.(politički komentar)

Арсеније Станковић   Završio  IX Beogradsku gimnaziju, Vojno tehničku akademiju i Visoku vojnopolitičku školu JNA. Poslediplomske sudij...