Jasna Petrović: Nemojte, ne dao bog! Čuvajte se toga.
Slovenija ga je uspela odbiti… Mi smo najgori primer, posle Kosova* koje ima šta ima, ali mi smo najgori primer u celom bivšem komunističkom bloku, jer su banke kod nas vrlo moćne.
Poljska je odustala od drugog stupnja pre godinu i pol, Češka ga nije prihvatila, uvela je, kao i Slovenija, jedan dobrovoljni stup, Slovačka ga je ukinula, Mađarska ga je ukinula u cijelosti.
Jedino ga je Estonija malo povećala, nakon dugog zamrzavanja, Latvija ga je zamrznula, Litva ga zamrzula, Rumunska ga je zamrznula, a i Bugarska razmišlja o njegovoj transformaciji u dobrovoljni. Sada se u Hrvatskoj vode teške bitke što će nova Vlada učiniti s drugim mirovinskim stupom i mi stalno dajemo izjave za medije, lobiramo…
Zapravo Hrvatska se na neki način potčinila bankama. Najgori smo slučaj. Svi drugi su odustali od takvog drugog mirovinskog stupa koji je kreiran od strane Svjetske banke kao model za postkomunističke i postdiktatorske režime; drugi su pošteno priznali da je to pogrešno i da će penzije biti manje. Nažalost, u Hrvatskoj, izgleda da su na vlasti banke. To je cijeli problem.
Penzin: Nije li tako u celom regionu?
Jasna Petrović: Moram reći, ne u tolikoj mjeri kao u Hrvatskoj, jer je došlo do vrlo čudne, još po Markoviću (Reforma Ante Markovića), nekakve privatizacije banaka kao Zagrebačke i Privredne, zapravo se ne zna ko je vlasnik tih dveju banaka. Formalno su u vlasništvu talijanskih banaka. Upravo one imaju dva jaka mirovinska fonda, kao svojevrsno privatno svoje vlasništvo. A zaposlene se uvjerilo kako su to njihovi privatni novci, iako su oni uzeti iz doprinosa za javni stup.
Na moj zahtijev na Nacionalnom vijeću, da pozovu šefove svih fondova mirovinskih, svih – društvenog i privatnih – HANFE*, ja sam rekla: Dobro, zašto nemate neko nadzorno tijelo u kojem bi sudjelovali i predstavnici radnika i predstavnici umirovljenika? Djelovali su iskreno šokirano i skočila je gospođa iz nadzornog tog tijela (HANFA) i izurlala se: „Ali oni nisu kompetentni!“. Dakle, mi smo svi budale koje daju novac bankama da one brane svoje najčešće propale portfelje i ubiru kamate od države.
Znate u čemu je poenta? Država njima plaća visoke dogovorene kamate, što im oni posuđuju novce za koje kupuju obveznice i to je strašno. Umjesto da kao Poljska, Slovačka, Mađarska… taj novac neko sa dobrim menadžerima vrti i napravi jedan dobrovoljni drugi stup. Da skratim, uzmu npr. pet milijardi kuna godišnje iz državnog javnog stupa, a onda taj isti novac posude državi uz visoke kamate kako bi mogla isplatiti mirovine. Čisti financijski inženjering.
HANFA – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osnovana je 2005. godine spajanjem triju postojećih nadzornih institucija: Komisije za vrijednosne papire, Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja i Direkcije za nadzor društava za osiguranje i, na neki način, predstavlja privatne penzione fondove u Hrvatskoj.
Penzin: Šta je sa domovima za stare? Znamo da Hrvatska gradi predivne domove za stare i na obali mora, ali da li prosečan hrvatski penzioner može biti zbrinut u njima?
Jasna Petrović: Za sada smo uspijeli spriječiti izbacivanje siromašnih iz domova. Uspjeli smo jer smo se svađali i na Nacionalnom vijeću i prijetili, pisali… To smo uspjeli. Domovi jesu poskupeli, ali oni koji nisu imali za platit punu cijenu, išlo je to na socijalu, oni dopunjuju.
Međutim, činjenica je da nije još transparentno. To je pod vlasništvom županija. Koja će bit politika: da li će u domove ići siromašni, za koje bi plaćala županija ili subvencionirala država, a u privatne domove će ići bogati? Ali čekajte, ako je prosečna mirovina 2.240 u Hrvatskoj, to je recimo 290 evra, recite mi kako da plaćaju dom od 1.000 eura?
Sad, po zakonu, vi kao nezaposlena ili jedva zaposlena samohrana majka dvoje dece morate plaćati razliku cijene za dom za svoju majku ili oca, s kojima se ne morate niti slagati, jer inače vam legne ovrha na vašu eventualnu nekretninu ili idete u zatvor ako ne platite. Ako imate plaću, opet morate dati za mamu u domu razliku ili ćete svom djetetu dozvoliti da uči jezik pa da kupi neku šansu u životu sebi. Apsolutno promašeno… Nema smjera razvoja i socijalne osjetljivosti.
Što se tiče socijalne politike, mirovinskog, Hrvatska je možda među najlošijim primjerima.
SUH je upozoravao hrvatsku vlast i javnost da postoji trend smanjivanja odgovornosti države za dostojanstven život i socijalnu uključenost njenih starijih građana.
Sa druge strane, upozorili su, jasno je vidljiva svojevrsna familizacija: deljenje odgovornosti unutar porodice za rizike starosti, bolesti itd. Hrvatska, Ustavom i Porodičnim zakonom, obavezuje potomke da se brinu o osiramašenim starijim rođacima (roditeljima, bakama i dekama).
To, smatra SUH, u poljuljanoj ekonomiji dovodi potomke do rizika siromaštva dok državu oslobađa socijalnih obaveza.
Penzin: I na ovom kongresu FERPA-e velika pažnja se posvećuje ženama i njihovim problemima. Koji je Vaš stav kada je u pitanju pozitivno diskiminativno pravo za žene?
Jasna Petrović: U većini zemalja postoji taj korektivni faktor u obiteljskoj odgovornosti, najčešće ženama se priznaje, ali i muškarcima u nekim zemljama. Oni to nazivaju, u engleskom jeziku crediting. Kao one su kreditirale zapravo na neki način državu svojim socijalnim angažovanjem, to je rad, to je isto neplaćeni rad zapravo, zamjenjujući državu i njene obveze i sada im se to priznaje.
Kada sam na našem Nacionalnom vijeću, prilikom rasprave o mirovinskim zakonima, prije godinu i pol, donijela cijeli popis zemalja i kako je u pojedinoj zemlji, svi su vrištali od smijeha. Objasnila sam osobno Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja je to prihvatila kao model, pa je počela govoriti ali naprosto se naši Balkanci jako smiju tome. Uopće, shvati da moraš kompenzirati ono što si na neki način zakinuo. Socijalne usluge u obitelji, kućni poslovi, sve to ima tržišnu cijenu.
Dakle, mi moramo imati pozitivnu diskriminaciju jer inače smo izgubili demokratiju. To je i društveni interes, ne samo da je pravično. Nažalost, nismo baš neki primer za to.
Penzin: Kakvo je iskustvo SUH-a po pitanju njihove borbe za prava penzionera i starijih lica?
Jasna Petrović: Mijenjamo i zakone. Evo npr. prošle godine u 7. mjesecu su napravili javnu raspravu od pet dana na internetu o zakonu sigurnosti u prometu. Niko nije primetio da postoji, svi smo bili na moru… Veli, sad moraš, svaki put kad si stariji od 65 godina, plaćati zdravstvene kompletne preglede i 100 eura recimo ako hoćeš produžit dozvolu.
Ja sam odmah to prijavila Pučkoj pravobraniteljici kao diskriminaciju i isti čas počela galamit. Poslali smo prijedlog izmene zakona ministru, onda mu je poslala prigovor isto pučka braniteljica – ipak je to diskriminacija, ipak je to 18% glasača, je l. I, uglavnom, na brzinu su promenili zakon – uspjeli smo!
Znači, može se. Katkad je to vrlo teško, ali mi svaka dva mjeseca u proseku imamo tužbu. Gubimo najčešće, ali žalimo se redovito.
Penzin: Kakva je saradnja penzionerskih udruženja u regionu?
Jasna Petrović: Izvrsno surađujemo, na način da se vidimo jednom godišnje na regionalnoj konferenciji, koju nam financijski pokriju talijanske sindikalne kolege.
Vidite, mi dvije i pol godine imamo zamrznute mirovine, a veli ministar: nisu zamrznute nego nije moglo biti provedeno usklađivanje jer bi bilo na štetu umirovljenika. Tražili smo apelom cijelom državnom vrhu, pretili smo da ćemo ići na ceste, tražimo izvanredno usklađivanje i to, na pragu 7. mjeseca, svi međunarodni mediji masovno prenesu. I šta mislite šta se desi? Javi se Vučić, veli idem krajem 8. mjeseca na pregovore sa svojim penzionerima da im jednokratno povećamo mirovine. Ja pišem Milanoviću, odgovara mi Vučić?! Pa to je fenomenalno! To je prestrašno!
Zato je jako važno što mi u regiji surađujemo. Međutim, ono što je najgore, što moramo učiti jedni od drugih o najgorim iskustvima.
Нема коментара:
Постави коментар